Neimar_UVLS.jpg

8: časopis "Neimar" (2010 - 

NEIMAR: zvanični glasnik UVLS (2010 - ), objavljeno 27 brojeva


Od 1. broja (decembar 2010.) pa do 25. (decembar 2016.) u impresumu ovog časopisa nalazi se sledeća katastrofalno pogrešna rečenica: 
"NEIMAR je bilo ime prvog zvaničnog glasnika Velike Lože Jugoslavije, koji je izlazio od 1914. do 1926. godine, kada mu je ime promenjeno u ŠESTAR. Pod tim imenom nastavio je da izlazi sve do uspavljivanja Velike Lože Jugoslavije 1940. godine". 


Ovoliko netačnih podataka stvara ozbiljnu sumnju da je uredništvo makar prelistalo neki od brojeva prvog srpskog masonskog časopisa. Evo činjenica, pa prosudite sami: 
-Neimar je pokrenut 1914, kao glasilo Vrhovnog Saveta Srbije. Izašao je samo jedan broj (trobroj 1-3) i onda je usledila pauza zbog početka Velikog rata; 
-broj 4 (iz januara 1922). je kao odrednicu imao "organ Velike Lože Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija"; 
-od 5. do 10. broja Neimar je bio "organ jugoslovenskih slobodnih zidara", ali pošto je na naslovnoj strani štampan grb VL SHSJ, možemo smatrati da je i dalje bio zvanični časopis velike lože; 
-od 11. broja (januar 1923) Neimar nosi oznaku "masonski časopis", a status zvaničnog glasila VL SHSJ preuzima zagrebački Šestar. 
-Šestar je osnovan 1921. kao "glasilo slobodnozidarske lože Pravednost" iz Zagreba; 
-od septembra 1923. godine Šestar postaje zvanično glasilo VL SHSJ; 
-Neimar izlazi i dalje, sve do 1926. godine. 
-VL SHSJ tek 1929. godine menja ime u Velika Loža "Jugoslavija" (znači ne Velika Loža Jugoslavije). 


I šta sad reći? Časopis koji je prisvojio ime najznačajnijeg srpskog masonskog časopisa koji je sa ljubavlju uređivao Br. Jova Aleksijević – u svakom broju donosi sasvim netačne informacije koje, u najmanju ruku, predstavljaju izraz nepoštovanja prema temelju srpske masonske periodike. Uzdržaću se od daljih komentara na ovu temu, i predstavljanje ovog časopisa nastaviću navođenjem "suvih" činjenica.

Časopis izlazi na A4 formatu, štampan je u boji na sjajnom papiru, i dugo je uspevao da zadrži tromesečnu periodiku izlaženja. "Neimar" je značajan jer je objavljivao vesti iz UVLS i njenih loža, kao i određene akte i poslanice Velikog Majstora. Sa druge strane, ostali tekstovi su "tanki", pa nekad i površni. Često su štampani i tekstovi koji nemaju nikakve veze sa Masonerijom (npr. tekstovi o medicinskim problemima sredovečnih muškaraca, istorijatu tenisa i sl.), verovatno po uzoru na američke masonske časopise. Bilo je i tekstova na engleskom jeziku, jer je časopis slat prijateljskim obedijencijama, najviše onima u Americi sa kojima UVLS ima dugogodišnje bratske odnose i priznanja. Nakon raskola koji se desio u ovoj Velikoj Loži 2015. godine, grupacija koja se izdvojila i osnovala SUVLS je, čini se na kratko, prisvojila je i "Neimar" - pa su brojevi 19. - 25. objavljeni u njihovoj režiji, i na momente su poslužili razračunavanju sa dotadašnjom Braćom, što ne možemo pozdraviti. Masonska diskrecija nalaže da se nesuglasice rešavaju u internim krugovima, a ne da se iznose u javnost, a posebno bez davanja prilike drugoj strani da iznese svoje mišljenje. Ovom maniru nije odolelo ni uredništvo Sirijusa, ali se iskreno nadam da ova štetna pojava neće uzeti maha u srpskom masonskom izdavaštvu. Kako saznajemo, UVLS će nastaviti da izdaje Neimar, a biće zanimljivo videti - od kog broja će krenuti! Da bi se izbegla nepotrebna zbrka, čini se da je bilo bolje da je SUVLS pokrenuo svoj časopis pod novim imenom.

Aktuelni broj 25. (dec. 2016. u izdanju SUVLS) je najluksuzniji do sad. Logo časopisa je odštampan u srebrnoj boji, ali je zadržana stara konceepcija. Tu su i dalje tekstovi tipa "Simbolika neobrađenog kamena", "Pred vratima hrama" i sl. koje verovatno pročitaju samo njihovi autori. U drugim člancima nalazimo katastrofalne greške, posebno vezane za istorijat Masonerije u Srbiji. U tekstu "Istorijat slobodnog zidarstva u Srbiji" ima toliko grešaka koje se nikako ne smeju potkrasti jednom srpskom masonskom časopisu. Npr. "saznajemo" da su Ilija Garašanin, Miša Anastasijević, Vuk Karadžić, Aleksa Nenadović... – bili masoni?! Onda da je izvesna Velika Loža Srbije osnovana 1912. godine, kao i Veliki Savet Srbije. Sve ove "mudrosti" napisao je izvesni A.M. iz lože "Hram". Ako već nema adekvatnih saradnika koji iole poznaju istoriju srpske masonerije, možda je bolje da se ovaj Neimar drži tekstova o šećernoj bolesti. Bolje da uredništvo pokuša da stavi akcenat na (tačan) sadržaj, nego što troši novac i vreme na nepotrebno glamurozni spoljašnji izgled, jer time pokazuje da im je forma bitnija od suštine, što se ne može smatrati masonskim principom.Ova dobronamerna bratska kritika je istovremeno i pružena ruka pomoći. Časopisu očigledno nedostaju dobri tekstovi, pa sam siguran da će veliki broj Braće iz drugih srpskih obedijencija priskočiti u pomoć, a tu je i moja malenkost. Naravno, ako se ispravi impresum koji vređa bardove srpske masonske periodike.

Evo i nekoliko dobrih tekstova:
- Princ Hol - broj 1
- Masonski Hram u Orijentu Novi Sad - broj 2
- Masonski sat - broj 3
- Ptah i teologija Memfisa - broj 4
- Stepenovi Jork Reda - broj 5
- Mocart i Masonerija - broj 6
- Masonska crkva Sv. Edmunda - broj 7
- Mihajlo Pupin: još jedan srpski genije - broj 8
- Vladika Nikolaj: najveći srpski greh - broj 19
- Rečnik pojmova Masonerije - broj 20
- Dva grada - broj 21/22
- Sećanje na Brata Z.Š. - broj 25

NEDOSTAJU MI SLEDEĆI BROJEVI: 9-11 i 15-18 (UVLS); 23 (koji je objavio SUVLS). Molim one koji ih imaju da mi ih ustupe radi skeniranja, ili razmene.

Ovo je deo članka Branka Rogošića - Srpska masonska periodika: 1990-2018 (časopisi, e-zini i sajtovi). Ceo tekst možete pročitati OVDE.

Powered by WebExpress