Fudbal_-_plakat.jpg

MASONERIJA I FUDBAL: ili kako se hrvatski i slovenački Masoni odnose prema svakom pominjanju Jugoslavije

U knjizi "MASONERIJA I FUDBAL", Rogošić je, poredeći dve proslave, jednu koju su održali srpski Masoni, slaveći 100 godina od osnivanja Velike Lože Srba, Hrvata i Slovenac "Jugoslavija", i drugu koju su organizovali fudbaleri, slaveći 100 godina od osnivanja Fudbalskog Saveza Jugoslavije, daje prikaz aktuelnog masonskog trenutka u Srbiji. Poražavajući je stav Masona iz ex-YU republika, koji falsifikuju istoriju, u želji da ponište svako čak i pominjanje Jugoslavije u bilo kom kontekstu, ali je još teže shvatljiv stav srpskih Masona (odnosno jednog njihovog dela iz tkzv. "regularnog" korpusa) koji sve to prima sa osmehom i ćutanjem, te se na taj način prećutno pridružuje omalovažavanju predratne Braće, srpskih Masona koji su imalo nemerljivo veće i važnije rezultate od današnjih. Naravno, tu su i Nemci, koji od 1990. do danas - vodeći se isključivo svojim masonskim (ali i državnim) interesima, pokušavaju da "izmene" istoriju i da unesu dodatne nemire u srpskoj i balkanskoj Masoneriji. No, ova knjiga je osujetila pokušaje izmene srpske masonske istorije što je i dovelo do nervoze u određenim delovima masonske zajednice koja je na sve načine pokušala da omalovaži njen značaj...

Evo jednog poglavlja iz knjige ("Gosti iz inostranstva i ex-YU") koje ilustruje ove, u najmanju ruku - čudne odnose


više informacija o knjizi "Masonerija i fudbal" Branka Rogošića možete naći OVDE:

GOSTI IZ INOSTRANSTVA I ex-YU 

     Ovaj segment je posebno bitan u današnjem globalizovanom svetu. Imajući u vidu da je Masonsko Bratstvo specifičan Univerzalni Bratski Lanac, koji opasuje ceo svet, bilo bi očekivano da u ovom segmentu Masoni odnesu laku pobedu, a posebno jer je bio izvestan dolazak VM UVLE vojvode od Kenta. Na kraju, on se nije ni pojavio u sali (bio je prisutan na drugim manifestacijama u naredna 2 dana). Bili su prisutni Veliki Majstori iz 10-ak zemalja, kao i delegacije iz brojnih drugih država, i generalno, možemo sasvim biti zadovoljni posetom inostranih zvaničnika. Jedan od retkih inostranih govornika bio je i VM UVL Nemačke Kristof Bozbah (Cristoph Bosbach), čiji je govor bio naizgled odmeren i primeren proslavi. Međutim i u njemu je bilo detalja koji zaslužuju analizu, a posebno jer je Nemačka zaslužna za uspavljivanje Masonerije u Srbiji i Jugoslaviji 1940, ali i za buđenje 1990. godine – kada nam je to nametnuto, iako nije postojala nikakva masonsko-pravna potreba da nam bilo ko unosi Svetlost (sami smo je ugasili, sami smo mogli i da je upalimo, a posebno jer je itekako bilo živih predratnih Masona). Pored istorijskih veza koje sežu do XVIII veka, na Balkanu se i danas većinski praktikuje jedan nemački masonski obred, koji je van germanskog prostora gotovo sasvim nepoznat (tkzv. Šrederov Obred), pa moramo priznati da je prostor Balkana i dalje u interesnoj sferi Nemačke i pod njenom nepisanom ingerencijom u svetskim masonskim okvirima. 

     Sećamo se kada su nemački Masoni 1993. uzeli sebi pravo da tumače pravne propise jugoslovenske Masonerije (ali i državne pravne norme) otvoreno se svrstavajući uz jednu (značajno malobrojniju) od tada dve suprotstavljene srpske masonske opcije. Zbog svega ovoga uvek je važno pažljivo analizirati zvanične izjave ovlašćenih predstavnika nemačke Masonerije, koja je, da napomenem i to – (makar poslednjih 3-4 decenije) u veoma bliskim odnosima sa nemačkom službom bezbednosti (BND – Bundesnachrichtendienst), što je opštepoznata činjenica i van masonskih krugova. U vreme izdavanja knjige "100 godina od osnivanja VLSHSJ" nisam imao kompletan govor VM Bozbaha, ali pošto sam ga početkom 2020. godine nabavio, publikovaću ga u celosti, sa komentarima, u 2. delu knjige o 100-godišnjici VLSHSJ, koju planiram da objavim ove godine. Tekst koji ovde prenosim u originalu, na nemačkom, objavljen je (zajedno sa engleskim prevodom) u zvaničnoj brošuri RVLS. Njegovu verodostojnost mogu i ja da potvrdim, jer sam neke rečenice dobro upamtio slušajući govor na svečanoj akademiji RVLS u Narodnom pozorištu, i slažem se da je u ovoj naknadno objavljenoj brošuri verno prenesen. Pošto prevod na srpski jezik nije upriličen, za potrebe ove knjige sam ja preveo govor VM Bozbaha: 

      "...100 jahre freiheitliches Denken, 100 Jahre Toleranz und Brüderlichkeit, 100 Jahre Menschlichkeit und Vorbehaltlosigkeit: 100 Jahre Freimeurerei in Serbien, Kroatieln und Slowenien... 

     ...Im Lichte und Geiste solcher Gedanken war es dann auch Pflicht und Ehre gleichzeitig, dass die Vereinigten Grosslogen von Deitschland 1993. das Licht in diese Grossloge wieder einbringen durften. Ein feierlicher Akt der Brüderlichkeit und der Grundstein unserer Freundschaft, der einen festen und unverbrüchlichen Platz in unserer gemeinsamen Geschichte hat..." . 

      Evo i prevoda: "...100 godina slobodne misli, 100 godina tolerancije i bratstva, 100 godina humanosti i neograničenosti , 100 godina Slobodnog Zidarstva u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji..."

     Videćemo kasnije da se VM Bozbah (inače šef računovodstva u nemačkom predstavništvu američkog IT giganta Dell Computers) pripremao za ovaj govor, pa je ipak ovde svesno ili ne, načinio veliku grešku. Naime, proslavljali smo 100 godina od osnivanja prve regularne velike lože na našim prostorima, a ne 100 godina Masonerije, koja je u Srbiju i na Balkan ušla mnogo ranije, još u XVIII, a ne u XX veku. Ne možemo reći ni da smo proslavljali 100 godina regularne Masonerije, jer se ta podela javlja tek kasnije u svetu, pa su mnoge prethodne balkanske lože, a posebno one koje su radile pod zaštitom SVLU bile itekako regularne. "Skraćivanje" nečije masonske istorije (a posebno zemlje domaćina prilikom zvanične posete) se u masonskom svetu nikako ne smatra dobronamernim gestom, jer je poznato da se sve Masonerije trude da svoju istoriju prikažu što drevnijom i bogatijom. Svođenje srpske Masonerije na samo jedan vek je poslednje što smo želeli čuti od predstavnika zemlje koja je doprinela "samouspavljivanju" srpske i jugoslovenske Masonerije 1940. godine.

     Drugi pasus je mnogo signifikantniji i važniji: "...U svetlu i duhu takvih ideja, bila je istovremeno dužnost i čast to što je Ujedinjenim Velikim Ložama Nemačke dozvoljeno da 1993. godine vrate svetlost u ovu Veliku Ložu. Bio je to svečani čin bratstva i kamen temeljac našeg prijateljstva, koji predstavlja jedno čvrsto i neraskidivo mesto u našoj zajedničkoj istoriji...".

     Izrečeni podatak baca sasvim drugačije svetlo na noviju istoriju Masonerije u Srbiji!!! Da li su to Nemci PONOVO UNELI SVETLO u RVLJ u Riminiju 1993. godine, tj. da li su oni tada OSNOVALI današnju RVLS? Zašto se ne pominje unos Svetla u VLJ 1990. godine? Ako je Svetlost ponovo unošena, zašto je RVLS o tome ćutala četvrt veka i sebe predstavljala – ne kao nov masonski entitet – što bi bila ako je tada osnovana, već kao "naslednika VLJ" koju je tada još uvek predvodio Zoran Nenezić? Ako nije bilo ponovnog unosa Svetla – zašto to VM Bozbah pominje, zanemarujući 1990. godinu koja je nesporna, jer je tada ondašnji VM UVLN Ernst Walter uneo Svetlost u VLJ? U KOJU TO ložu je Svetlo uneseno (Bozbah nejasno kaže – "u ovu", da li misli na današnju RVLS, ili nekadašnju VLJ?). Ko je to DOZVOLIO da Svetlost unesu Nemci? Ko se tu pitao? Englezi možda, ili Srbi? Koji Srbi? Masoni ili profani? Ako su se pitali Srbi Masoni - ko su oni poimence bili? Lepo bi bilo da saznamo ko je to u ime svih nas odabrao (i zašto) baš Nemce da nam oni "unose" Svetlost?

     (U zvaničnim predstavljanjima UVLN na internetu jasno stoji da je ova VL osnovala, unela svetlo u Srbiju – pa se tu pominje da je UVLS osnovala (a ne probudila) "RVLS, nekada VLJ". Evo kako je to zapisano na nemačkom i postavljeno na zvanični sajt http://freimaurer.org/vereinigte-grosslogen-von-deutschland/ gruendungsgeschichte/: In der Vergangenheit konnten die Vereinigten Großlogen von Deutschland zum Aufbau der Freimaurerei in Osteuropa entscheidende Beiträge leisten. Im Jahre 1997 wurden die heutige Vereinigte Großloge von Bulgarien (VGLvBG), 2002 die Großloge A.F.u..A.M. von Litauen und 2003 die Großloge von Lettland durch die VGLvD eingesetzt. Ebenso gab es – stets unter der Mitwirkung der Mitgliedsgroßlogen – Neugründungen in Litauen, Serbien (RGLvSRB – vormals GLvYugoslawien), Montenegro (gemeinsam mit der Großloge von Österreich (GLvÖ), dem Großorient von Italien (GOI) und der Großloge von Serbien (RGLvSRB)) sowie in der Slowakei (gemeinsam mit der GLvCR und der GLvÖ) und der regulären nationalen Großloge von Monaco (gemeinsam mit der UGLoE und der GLNF in 2010).

     U nastavku svog govora VM Bozbah je pokazao da se trudio da se dobro pripremi za govor, što mu nije uspelo. Naveo je da mu je drago što se ova proslava održava u centru srpske kulture, Narodnom pozorištu, koje je izgrađeno 1851. godine. Istine radi, zgrada Narodnog pozorišta je izgrađena 1869. godine. Zatim je VM Bozbah govorio standardne masonske rečenice o humanosti, bratstvu i sl. ali NIJEDNOM nije pomenuo ime "slavljenice"!!! Nije pomenuo da je najdirektniji razlog okupljanja proslava 100 godina od osnivanja velike lože koja se zvala: Velika Loža Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija"!!! Kako je to moguće? Da li je onda slučajno  i to što ime "slavljenice" ne pominju ni Hrvati i Slovenci, i što se insistiralo u svim zvaničnim soapštenjima (koje su, na žalost, potpisivali i srpski Masoni) da se ona naziva samo "VL Srba, Hrvata i Slovenaca" (bez imena "Jugoslavija"). Zašto je bitno iz istorije izbrisati ime prve naše velike lože koja se zvala kao i naša zajednička država – Jugoslavija? Razlozi očito ne mogu biti masonski ili istorijski, već politički. Zašto nemački, hrvatski i slovenački Masoni pristaju da sprovode nečije političke ideje, i zašto im se srpski Masoni u tome ne suprotstave – ostaje pitanje za neke naredne generacije koje će ovu situaciju sagledati bolje i sveobuhvatnije od nas (ja sam se suprotstavio ISTINOM – iznesenom u knjigama, člancima, komentarima na društvenim mrežama, ali i usmeno u ložama i Hramovima). Eto, proklamovano "nemešanje politike i masonerije", koje je jedan od postulata regularne Masonerije, ovde je prekršeno. Verovatno sa nekim važnim razlogom...

     "Fudbal je igra u kojoj 22 odrasla muškarca trče za loptom i na kraju uvek pobede Nemci" – rekao je pre 30 godina fenomenalni engleski golgeter Gari Lineker. U Masoneriji je malo drugačije, jer uvek pobeđuju – Englezi, ali se i Nemci trude da drže pod kontrolom svoje "kolonije", i da se nekad teže primetno, a nekad veoma otvoreno – mešaju u unutrašnje stvari istočno-evropskih velikih loža, posebno onih iz ex-YU, Bugarske i Baltičkih zemalja.

     Međutim, ne možemo biti zadovoljni ni nastupom gostiju iz ex-YU, koji su se, po mišljenju potpisnika ovih redova, a i mnogih drugih, poneli u najmanju ruku – "nebratski". Naime, VM VLH Br:. Slobodan Kuvalja, je umesto da se zahvali na pozivu i shodno razlogu proslave, a to je bila stota godišnjica osnivanja prve regularne VL na našem prostoru, je govorio o kratkotrajnoj i apsolutno neregularnoj Matici Loži K Ljubavi bližnjeg (osnovanoj u Zagrebu, iz "čudnih" razloga koje sam analizirao u knjizi "100 godina od osnivanja VLSSHSJ"), ničim ne odajući dužnu pažnju jednoj vrednoj generaciji srpskih i jugoslovenskih Masona koji su pre 100 godina osnovali VLSHSJ, o čemu je več bilo reči i u ovoj knjizi. 

     VM VL Slovenije Br:. Marko Bitenc, iako dobron govori srpski, odlučio je, ko zna zašto, da govori na slovenačkom, pa smo njegov govor morali pratiti u engleskom prevodu na video bimu?! Po mom mišljenju, ovo je aprolutno nepoštovanje domaćina, jer se Bitenc nije udostojio ni da makar sa 2-3 reči pozdravi prisutne na srpskom jeziku. Da sve bude zanimljivije, niti je Kuvalja po nacionalnosti Hrvat, niti Bitenc – Slovenac, ali su, kako se čini, vođeni patriotizmom prema svojim državama, i po uputama nekih od tamošnjih centara moći, izveli svoj nastup kako im je i rečeno, čime su bacili senku na izuzetno lep događaj. Fragmente govora VM Bitenca ću objaviti na kraju ovog poglavlja, jer će tako komparacija biti bolja i jasnija. Moći ćete da uporedite kako su dva Slovenca postupila u gotovo identičnoj situaciji. Da vidimo kako su se na fudbalerskoj proslavi ponašali stranci...

Ono što je princ Edvard, kao VM UVLE, u masonskom svetu, to je predsednik UEFA u svetu fudbala, pa je prisustvo predsednika UEFE Aleksandra Čeferina (r. 1967) izazvalo veliku pažnju. Da sve bude zanimljivije, Čeferin - je Slovenac! Ljubljanski advokat i poznati sportski radnik, i jedan od najmoćnijih Evropljana u svetu sporta je – GOVORIO NA SRPSKOM JEZIKU, za razliku od lekara VM Bitenca, koji vodi jednu veoma malu obedijenciju, pa je stoga i njegov značaj u evropskim masonskim krugovima minoran. 

     Čeferin je na odličnom srpskom sa šarmantnim slovenačkim akcentom koji uvek volimo da čujemo u Beogradu i Srbiji, istakao veliki značaj srpskog fudbala i sa najvećim hvalospevima se osvrnuo na njegove domete, pominjući mnoge od naših fudbalskih legendi, sa posebnim pijetetom se sećajući onih koji nisu više sa nama (npr. Dragoslava Šekularca, Velibora Vasovića, Milana Galića i dr.). Kamo sreće da se VM Kuvalja, inače rođen u mestu Srbac u Republici Srpskoj, makar pomenuo Vajferta, Aleksijevića i Stojkovića, nekadašnje uvažene srpske Masone, ako već ne i mnoge druge. No, advokat Čeferin je održao lekciju kako se odgovara na gostoprimstvo i kako se stiču pozitivnin poeni, te prezentuje kultura i kućno vaspitanje.

     Evo šta je Čeferin rekao (prenosim integralni govor, jer smatram da ga je zbog razumevanja stanja u Masoneriji potrebno u celini objaviti, da vidimo kako su mogli, a nisu, govoriti Kuvalja i Bitenc):

     "Dragi Slaviša, dragi Jovane, dragi prijatelji. Izuzetno sam uzbuđen i počastvovan što sma u prilici da zajedno sa vama obeležim jubilej 100 godina od osnivanja Fudbalskog Saveza Srbije . Srbija, dragi prijatelji, je uvek bila zemlja sporta. Uvek je bila zemlja fudbala. Uvek je bila zemlja velikih igrača. Velika zemlja velikih emocija. Ponekad prevelikih emocija. Neiscrpan rasadnik talenata. Sve ove vrline, prepoznate su širom sveta. I verujte mi, nema fudbalske zemlje u svetu koja ne zna vaše igrače, vaše trenere, vaše fudbalske radnike.  

     Oduvek ste bili poznati po fudbalskim virtuozima prefinjene tehnike i unikatnog stila, koje su kopirali svugde po Evropi, a i na drugim kontinentima.

     Kako je sve ovo postalo moguće? Bez ikakve sumnje zahvaljajući suverenom i predanom radu vaših klubova i fudbalskog saveza. Još na početku 20. veka, malo ranije no što je formiran fudbalski savez, klubovi poput "Bačke" iz Subotice, "Šumadije" iz Kragujevca, "BSK" iz Beograda, udarili su temelj za razvoj fudbala na ovim teritorijama. Na svim teritorijama; na svoj teritoriji.

     Naravno da niti jedna priča o fudbalu u Srbiji ne može da prođe bez spominjanja "Partizana" i "Crvene zvezde". Finalisti Kupa evropskih šampiona iz 1966. godine, te osvajači Kupa evropskih šampiona i titule svetskog klupskog prvaka iz 1991. godine. Ovo rivalstvo je jedinstveno i neponovljivo, podiglo je popularnost fudbala u Srbiji. Strast kojom odišu mečevi ljutih rivala odavno je prevazišla granice same igre. Kada se oslobodi taj vatromet neverovatnih emocija, vrlo često i sam kvalitet fudbala neminovno prevazilazi sopstvene mogućnosti. A šta je život, dragi prijatelji, bez emocija? To možemo razumeti samo ako smo privilegovani da svedočimo o ovim rivalstvima. Samo prave fudbalske zemlje imaju rivalstvo kao ovo vaše. "Real" i "Barsa", "Juventus" i "Inter", "Junajted" i "Liverpul", "Seltik" i "Rendžers", i za mene – "Olimpija" i "Maribor".

     Razvoj fudbala ne može postojati bez dobro organizovanog saveza. Ali ja danas neću da pominjem sve predsednike Saveza iz poslednjih 100 godina. Iskoristiću priliku da se posebno zahvalim predsedniku i mom prijatelju Slaviši Kokezi, njegovom prethodniku, i takođe mom prijatelju Toletu Karadžiću i da im zahvalim za sve što su napravili za srpski fudbal. Ne smem da zaboravim ni moju desnu ruku Zorana Lakovića, čoveka od mog posebnog poverenja, jednog od najbitnijih saradnika u UEFI, ako ne najbitnijeg. Verujte da imate jakog "ambasadora" u Švajcarskoj

     Na kraju moram pomenuti i same igrače koji su ispisali, ne samo istoriju srpskog, ne samo istoriju jugoslavenskog, nego i istoriju svetskog fudbala. Trebalo bi mi makar, ja mislim, novih 100 godina, da spomenem sve. Tako da ću, uz veliki rizik da nekoga ispustim, samo pomenuti tek one koji su obeležili različite epohe. Počev od čuvenih Moše Marjanovića i Tirketa, preko Rajka Mitića i Stjepana Bobeka, zatim Bore Kostića, Dragoslava Šekularca, Milana Galića, Velibora Vasovića, Miloša Milutinovića, mog velikog prijatelja Ivana Ćurkovića, pa legendarnog Dragana Džajića, Vladimira Petrovića Pižona... Od nešto mlađih – Dragana Stojkovića Piksija, Sinišu Mihajlovića, Vladimira Jugovića, Savu Miloševića, Dejana Stankovića – za kog čujem da je ovih dana postao trener ("Crvene zvezde" – prim.aut.), Nemanju Vidića, Branislava Ivanovića, Aleksandra Kolarova, Nemanju Matića i Dušana Tadića. Zatim velika trenerska imena, pored Miljana Miljanića i Vujadina Boškova, Radomira Antića i Bore Milutinovića. Njima su se divile generacije. Zato su svi ovi bili, ostali i uvek će biti nacionalno blago Srbije i istinski heroji.

     A rezultati, dragi prijatelji, su priča za sebe. Srbija je samo od 2006. godine igrala na dva Svetska prvenstva i 5 Evropskih prvenstava za igrače do 21-e godine. Osvojila je Evropsko prvenstvo za igrače do 19 godina 2013. godine u Litvaniji, a zatim ponovila neverovatni uspeh takozvane "čileanske" generacije iz 1987. i postala svetski prvak do 20 godina. Ali, fali vam jedno takmičenje! To je Evropsko prvenstvo. I dragi prijatelji, večeras vam se ne obraćam samo kao vaš prijatelj iz Slovenije, večeras vam se obraćam – kao predsednik UEFE. I kao predsednik UEFE vam kažem – čekamo vas! Čekamo vas, u martu imate mogućnost da se plasirate na Evropsko prvenstvo. Vi to svojim znanjem zaslužujete.. Znam da je potrebna sreća, ali sreća prati hrabre! (i ovde je, kao i nekoliko puta ranije, Čeferin prekinut jakim aplauzom – prim.aut).

     Srećan vam jubilej – neka dugo živi srpski fudbal. Hvala (gromoglasan aplauz)

     A sada kada se "oporavimo" od ogromne količine lepih emocija koje je Slovenac Čeferin emitovao prisutnima u Narodnom pozorištu (ali i mnogim drugima koji su njegov nadahnuti govor odgledali na jutjubu), da vidimo kako je njegov sunarodnik, po struci lekar, VM Marko Bitenc govorio na istom mestu (slede segmenti govora, dok će ceo govor biti objavljen u 2. delu knjige "100 godina VLSHSJ":

      "...Veliki mojstri RVLS, VLH in Velike lože Slovenije smo se odločili, da skupaj na vsakem letošnjem delu naših obedienc obeležimo 100. obljetnico ustanovitve Velike lože Srbov, Hrvatov in Slovencev... (I VM Bitenc ovde svesno izbegava da naglasi da se naša zajednička velika loža zvala "Jugoslavija" – prim.aut.)

     ...Po prvi svetovni vojni je razpadlo Nemško, Avstro-Ogrsko in Otomansko cesarstvo. Na ozemlju, kjer živijo Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Črnogorci in Bosanci, je nastala nova država. Država Slovencev, Hrvatov in Srbov, kasneje Kraljevina Srbov, Hrvatov in Slovencev, ki se je preimenovala v Kraljevino Jugoslavijo. Ob ustanovitvi države/kraljevine je bila ponovno vzpostavljena regularna prostozidarska svetloba na vsem teritoriju nove države...

     ...Prav zaradi vsega povedanoga sem vesel, da imam ob 100. obljetnici ustanovitve Velike lože SHS možnost tega nagovora. Le z demonstracijo prostozidarskih načinov sobivanja, priznavanja, tolerance in ljubezni lahko spreminjamo naše družbe in svet na bolje. In s tem izpolnjujemo našo prostozidarsko zaoljubo...".

     Da li ste razumeli dragog nam Brata Bitenca? Da se ne lažemo – niste. Nisam ni ja. Ni kada sam ga slušao u Narodnom pozorištu, ni sada kada sam prepisivao njegov govor na slovenačkom. U Narodnom pozorištu sam, kao i 99% prisutnih pratio tekst govora na engleskom koji je puštan na displeju, a prilikom pisanja ove knjige sam čitao prevod na engleski koji je objavljen u brošuri RVLS . No da biste shvatili kako smo se osećali tokom njegovog govora, namerno neću objaviti i tekst na engleskom, već ću vas prepustiti pokušajima da shvatite i razumete jedan manji deo onoga što je govorio na slovenačkom.

     Gde je svrha govora ako ga niko ne razume? Čemu obraćanje prisutnima (a bilo ih je oko 1000), ako samo članovi slovenačke delegacije razumeju šta govornik poručuje? Možda je baš to i bio razlog, da se zabašuri ono što je Bitenc govorio?

     A izneo je niz neistina i političkih konstatacija i interpretracija istorije - neprimerenih masonskim okupljanjima, a posebno ne proslavi 100-godišnjice osnivanja prve velike lože i to u sred Beograda.

     Nakon završetka Prvog svetskog rata na teritoriji koja će biti ujedinjena u prvu južnoslovensku zajedničku državu NISU živeli Makedonci, Crnogorci i Bosanci, kako to Bitenc imputira. Kao što znamo, te nacije su stvorene tek u Titovoj komunističkoj Jugoslaviji otkidanjem od srpske matice. Crnogorci, Bosanci, Makedonci – su bile samo geografske odrednice, kao i Zagorci, Dalmatinci, Slavonci... – ali Tito nije želeo da cepa hrvatsko nacionalno telo stvarajući i te nacije, već je to učinjeno samo sa delovima srpskog naciona. Da je tih naroda bilo 1918. ne bi se tadašnja država zvala SHS, već SHSCMB. Pored tri južnoslovenska naroda, u njoj su živeli i Jevreji, Nemci, Mađari, Italijani, Česi, Slovaci i druge brojne nacije. Sledeću grešku Bitenc čini kada govori da je na toj teritoriji (misli na ex-YU prostor) prvo formirana Država Slovenaca, Hrvata i Srba, a tek nakon toga Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. I ovo je lako oboriti, jer je neporeciva istorijska činjenica da je kratkotrajna i nepriznata (trajala samo 32 dana) provizorna tvorevina pod nazivom "Država Slovenaca, Hrvata i Srba" osnovana samo na delu nekadašnje Austro-Ugarske, dok je Kraljevina SHS stvorena na celom ex-YU prostoru, koji je uključivao i teritoriju Kraljevine Srbije.

     Ako bi nepoznavanje istorije Bitencu, kao medicinskom radniku, još nekako i mogli oprostiti (mada zašto govori o onome što ne zna), pogrešnu interpretaciju masonske istorije – ne možemo i nećemo, jer dolazi iz usta jednog Velikog Majstora sa ex-YU prostora. VM Bitenc kaže da je sa nastankom Kraljevine SHS ponovno uspostavljeno regularno Masonstvo na ex-YU prostoru?! Ono je postojalo od XVIII veka i neprekidno je trajalo do 1940. godine. Kada je to prestalo postojati da bi 1919. bilo ponovo uspostavljeno? Koje su to lože bile neregularne? Zašto Bitenc misli da je PONOVO uspostavljena regularna Masonerija? Ni to nam nije objasnio, ali je zato dva puta namerno i svesno pogrešno navodio ime VL čiju stogodišnjicu slavimo. Dragi Brate Bitenc, ta regularna velika loža se zvala "Jugoslavija", a ne samo VLSHS kako si dva puta tokom govora rekao.

     Takođe, VLSHS "Jugoslavija" je imala jurisdikciju na celoj teritoriji Kraljevine SHS (kasnije Kraljevine Jugoslavije), ali ne stoji ni Bitenčeva tvrdnja da je ponovno vzpostavljena regularna prostozidarska svetloba na vsem teritoriju nove države... – jer na teritoriji Slovenije nije postojala ni jedna jedina loža, sve do 1940. kada je osnovana loža "Valentin Vodnik", koja je održala samo jedan jedini Ritualni Rad. Takođe, broj Slovenaca Masona je bio minimalan i maltene da ih je bilo više u beogradskim ložama (tu ih je bilo 8) nego na tlu Slovenije. Bitenc ih je mogao sve poimence pobrojati i time njegov govor ne bi bio mnogo duži, ali bi bio makar zanimljiviji. Bitenc je mogao istinito preneti da je cca 75% predratnog Masonstva bilo skoncentrisano u Srbiji, od čega najveći broj u Beogradu... Mogao je mnogo toga, ali je očito imao uputstva šta treba reći, a pošto je Masonerija demokratska i anti-dogmatska tvorevina, ovo je prilika da njegove reči podvrgnemo kritici. Jedna ozbiljnija i dublja analiza će biti izneta u 2. delu knjige "100 godina od osnivanja VLKSHSJ" koju ću objaviti do kraja 2020. godine, a sve u cilju odbrane Istine koja je tokom 3 proslave (u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani) 100-godišnjice Velike Lože Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija – bila ozbiljno ugrožena.

     Sa tugom primećujem da je na sceni pokušaj izmene istorije, kako one profane, tako posebno i masonske, i da na tome zajednički rade i hrvatski i slovenačlki Masoni, uz pomoć Nemaca, i prećutnu saglasnost nekih srpskih Masona. Slobodni Zidari bi i na ovom polju mogli mnogo toga da nauče od fudbalskih radnika, a posebno Slovenca Čeferina.

više informacija o knjizi "Masonerija i fudbal" Branka Rogošića možete naći OVDE:








Powered by WebExpress